Venera u Djevici dolazi tiho, da podsjeti koliko male sitnice život čine
Miris starog papira, tišina sobe u kojoj se čuje samo škripa pera i težina emocije koja nadilazi vrijeme…
U potpisu, jedna Djevica…
Ona koja i dalje čuva uspomene u posljednjoj fioci starog kredenca, ili negdje u zabačenoj pregradi uma – taman dovoljno da se na njih podsjeti kad god joj težina stvarnosti postane nepodnošljivo naporna. Da za sekund, korakom tihim, da slučajno ne remeti glasnu realnost, prođe gotovo kao sjenka do kolijevke vremena u kojem je bila daleko manje opterećena svakodnevnim rutinama koje su joj nametnuli drugi svojim pretjeranim očekivanjima…
Dobro jutro. 🙂
Venera je stigla u znak Djevice.
Taman će toliko ostati ovdje da nas podsjeti koliko čarobno ravne cipele po jutarnjoj rosi mogu dati mir razigranoj glavi koja živi u hiljadu realnosti, a opet mašta o jednoj maloj kolibi, sa pogledom na kakvo prostranstvo šumskih daljina, i nikada ne odustaje od svojih namjera, čak i onda kada djeluju nemoguće.
To je ona mala djevojčica što bosih nogu trči ka sutra odrasloj ženi, sa ranama koje nikada nisu bile njene. Povrijeđena, a opet dostojanstvo nosi u grudima, jer za nju suza nema – nema, jer ih je davno u nekakav stari kredenac zatrpala, zajedno sa ravnim cipelama i uspomenama teškim kao pero na vagi Sudnjega dana, gdje emocija za nju znači služenje, a bol život pokazuje u pravom obliku i namjeri da ne odustane.
Čak i onda kada sve oko sebe jasno, racionalnim dijelom sebe vidi, ona često u svojoj nesvjesnosti bira da služi i da se svojim bićem cijelim drugima pokloni, kao da jedino tada sreću svoju pronalazi.
I ponekad, samo za čas, spoznaja se može javiti – da jedino kada je dobra sebi, onda može biti i drugima. Ali to je njena stara navika: da ipak, pored svih svojih želja zakopanih negdje u kovčegu na kraju svijeta, ona bira da oslonac pruži svojim najdražima. Pa i ako sama ostane, ona će uvijek pronaći nekoga da za njim u stopu hoda, jer kao da je samoća najveći strah zanosa ovdje.
Ali ne ona samoća gdje udišemo mirnoću jutra, tišinom se branimo od glasnih misli u glavi, već samoća koja ostaje kao spoznaja i samo prihvatanje da će u bolu svome oslonac potražiti, a nikada ga istinski neće dobiti – bar ne onako kako je to željela. Jer će uvijek biti, ma koliko okružena ljudima, u sebi sama.
I to je možda najveća muka – da se ponekad prepustimo, da misli sa drugim uz kafu podijelimo, ali bez straha da će nas neko osuditi, da će prljave namjere iskazati. Jer tako, bića cijelog, ova žena i ova potreba najviše se od svega plaši samo svojih pogrešnih izbora i povjerenja poklonjenog pogrešnim ljudima. Pa iznova u začarane krugove sopstvenih misli ulazi i taman na pragu da to osvijesti, ona ponovo na razočaranje nailazi.
I vječna muka će je opsjedati, kao kakav duh što u korak je prati, da će opet neko da je povrijedi. Pa se zatvara i mukom svojom cipelice od kašmira i svile oblači, pa se sprema ponovo na put krenuti, da gazi po livadama tek pokošenog sijena, ne bi li u smrti svojih osjećanja i mirisa uvele trave prepoznala zov novog rađanja…
Ma ne, nije ona ono što vam pričaju.
Daleko je od hladnoće i svoga pada, daleko je i od navika i preživljavanja. Ona je samo duboko potištena i mislima okupirana, da ponekad zaista ne zna da uživa osim služeći drugima. I potajno se uvijek nada da će neko, sutra ili do kraja života, prepoznati ljepotu njenog srca – čak i onda kada zavezane punđe i haljine boje tek uvelog cvijeća hoda u gomili svojih razočarenja, tražeći milost da možda ipak neko će razumjeti da i ona emociju ima.
Na bezbroj drugačijih načina pokazuje je praktičnim sitnicama bez kojih čovjek ne bi mogao opstati, a opet suptilno okrenuta ka svojim uspomenama, uvijek živi negdje van vremena i prostora – dovoljno daleko da ponovo ne bude povrijeđena, a tako blizu da njen dodir miluje svakoga kome pomoći treba.
💫 Venera u Djevici dolazi tiho, da podsjeti koliko male sitnice život čine. 💜
„A perom se zaista sudbina ispisati može, a mastilo će svjedok biti da svaka naša odluka, i najmanja, može biti ključna za bolje sutra.” 🤗
Astrolog Dragana Kovačević – Uranova deca
