VJEŠTIČJA KUGLA: Zaboravljena amajlija koja je čuvala kuću od uroka, zla i neželjenih gostiju

Je li vještičja kugla preteča božićnog ukrasa?

Zbog sličnog oblika često se tvrdi da današnje kuglice za božićno ili novogodišnje drvce potiču upravo od vještičjih kugli. Veza je moguća, ali nije potpuno historijski dokazana.

Vještičje kugle bile su veće, teže i uglavnom su se koristile tokom cijele godine. Nisu se nužno vješale na drvce, nego na prozor, gredu, zid ili iznad vrata.

Božićne kuglice postale su široko popularne kao zasebna dekorativna tradicija, naročito razvojem proizvodnje tankog puhanog stakla u Njemačkoj tokom 19. vijeka.

Ipak, oba predmeta nose sličnu simboliku svjetlosti, odraza i zatvorenog kruga. Sasvim je moguće da su se stara zaštitna vjerovanja postepeno pomiješala sa sezonskim ukrašavanjem doma.

Zato mnogi danas drže ukrasnu kuglu pored prozora ne znajući da vrlo slični predmeti nekada nisu bili obična dekoracija, nego ozbiljni kućni zaštitnici.

Vještičja kugla nije isto što i vještičja boca

Ova dva predmeta često se zamjenjuju, ali njihova historija i način upotrebe nisu isti.

Vještičja kugla bila je lijepa, vidljiva i namijenjena privlačenju ili odbijanju pogleda. Najčešće je pravljena od stakla i vješala se u prostoru.

Vještičja boca uglavnom se skrivala. Zakopavala se ispod kućnog praga, kamina ili poda, odnosno skrivala u zidu. Historijski primjerci ponekad su sadržavali igle, eksere, kosu i druge predmete koji su trebali uhvatiti ili poništiti zamišljenu čaroliju.

Kugla je bila svjetlost i odraz. Boca je bila zamka skrivena u tami.

Za savremeni simbolični ritual mnogo je prikladnija kugla. Može biti lijep i siguran ukras, bez oštrih, nehigijenskih ili opasnih sastojaka koji su se pojavljivali u nekim starim zaštitnim praksama.

Kako su staklene kugle stigle u domove?

Muzejski primjerci potvrđuju da su vještičje kugle bile poznate u engleskim i američkim kućama tokom 18. i 19. vijeka. Museum of Cambridge čuva plavu kuglu izrađenu 1721. godine u Gamlingayu, selu jugozapadno od Cambridgea.

Proizvodnja puhanog stakla omogućila je stvaranje sve ljepših primjeraka. Neke kugle bile su jednostavne i prozirne, dok su druge imale unutrašnje šare, obojene niti i sjajnu površinu koja je iskrivljavala odraz prostorije.

Tradicija se iz Engleske prenijela i u Sjevernu Ameriku. Corning Museum of Glass čuva primjerke iz američkih staklana iz 19. vijeka.

Vremenom je zaštitna namjena počela slabiti, a kugle su postajale dekorativni predmeti. Ipak, priča o njihovoj moći nije potpuno nestala. Još se izrađuju i prodaju kao ukrasi koji simboliziraju sigurnost, dobre namjere i mir u domu.

Kako prepoznati tradicionalnu vještičju kuglu?

Tradicionalna kugla obično je okrugla i šuplja, sa malim otvorom ili vratom na vrhu. Taj otvor mogao je biti zatvoren čepom, nakon čega se kugla vješala pomoću konca, žice ili trake.

Stariji primjerci nisu uvijek savršeno pravilni. Na njima se mogu vidjeti sitni mjehurići, tragovi puhanja i male razlike u debljini stakla.

Unutrašnje niti i šare jedan su od najupečatljivijih detalja. One su kugli davale dubinu i stvarale dojam da se u njoj nalazi mreža bez izlaza.

Danas se vještičjom kuglom naziva i dekorativna staklena ili akrilna kugla napunjena biljkama, koncem, solju i drugim simboličnim predmetima. To nije identično historijskom primjerku, ali zadržava njegovu osnovnu ideju: napraviti lijepog čuvara doma.