autor teksta: RAIF ESMEROVIĆ
U tekstu doznajte sve o tome kako se pravilno detektira prisutnost crne magije, džina, sjenke ili nekog drugog zla, kako se spaljuje džin. Šta su to opasna, krizna vremena tokom dana i noći, o upotrebi mirisa, važnosti fizičke čistoće, o zapisima i pravilnom nošenju hamajlije.
PRVI KORAK – RASPOZNAVANJE ZLA
Pri detekciji da li je neka osoba pod uticajem negativne energije poput crne magije, opsjednutosti, uticaju nižih džinova ili je pak riječ o nekoj fizičkoj bolesti potrebno je koristiti komad odjeće koju je bolesnik nosio neprekidno dvadeset i četiri sata. To treba bio dio odjeće ispod kojeg se nije nosila druga odjeća. Zatim slijedi metoda dijagnosticiranja tegobe. Ima ih nekoliko. Prema jednoj od njih donešeni dio odjeće se izmjeri, a onda se nad njom prouče odgovarajući ajeti i puhne se u nju. Poslije dvadeset minuta taj isti dio odjeće se ponovo izmjeri kako bi se utvrdilo da li se smanjio, povećao ili ostao isti.
Iza toga se pristupa liječenju bolesnika i daju mu se potrebni zapisi koji se stavljaju u vodu za konzumaciju, kako bi se djelovanje magije, džina ili sihira eliminirao. Potom se ispisuje hamajlija koju muškarac nosi oko vrata ili je veže za desnu ruku (nadlakticu), dok ako je u pitanju žena ona hamajliju nosi oko vrata ili je veže za lijevu ruku (nadlakticu). Kada se hamajlija stavi oko vrata ili veže za ruku, nakon toga se više ne smije skidati s ruke ili vrata, već treba stalno ostati na vratu. Jedini izuzetak je kada se ide kupati.
Za tjeranje džina daje se poseban zapis za paljenje. Pri pisanju ovog zapisa treba se provesti mjera opreza odnosno na njemu se mora napisati i ova rečenica: „Neka džin pobjegne, a ako izgori, sam je kriv”, kako bi se izbjegao grijeh spaljivanja. Naime, spaljivanje bilo kojeg živog bića (bića sa dušom) je težak grijeh. Ako se ovako napiše, pa džin i pored toga upozorenja ne ode od bolesnika i pritom izgori, onda to neće biti grijeh za onog ko je pisao zapis.
DETALJNA PRIPREMA
Tokom izvođenja obreda tijelo mora biti čisto, odjeća mora biti čista, osoba treba sjediti okrenuta prema Kibli, u osami (što znači da je sama u sobi i da su vrata zatvorena), prostirka za molitvu (sedžada) mora biti čista, i mjesto mora biti čisto.Također, u sobi treba posvuda poprskati ugodan miris (parfem/atton i slično) ili rasuti latice jasmina i ruže na sve četiri strane, ili pak zapaliti tamjan (luban) ili mirisne štapiće. Tokom učenja (izgovaranja tekstova) osoba se uopšte ne smije podizati s tog mjesta. Prilikom izvođenja opasnih obreda obavezno treba napraviti zaštitni krug (hisar), inače će osoba pretrpjeti štetu.
Pribor za uzimanje abdesta (vjerskog pranja) također treba držati u istoj prostoriji, u obliku posude i dvije posude s vodom, tako da ako se abdest pokvari, osoba može uzeti novi abdest na licu mjesta. Tekst (vazifu) koji se uči treba ispravno provjeriti kod nekog učenjaka, bogobojazne osobe ili plemenitog starješine, kako se riječi ne bi pogrešno izgovarale, jer će u suprotnom sav trud biti uzaludan.
Ukoliko se radi o nekom obredu, suri, ajetu, riječima, izrazima, Božijim imenima (Esma-ul-Husna) ili dovi za koje se izvodi duži period učenja, onda treba odrediti njihov tačan broj za svakodnevno učenje i taj broj učiti svakog dana. Ako se preskoči jedan dan, onda drugog dana treba proučiti dvostruko veći broj. Ako se preskoči dva dana zaredom, onda trećeg dana treba proučiti trostruko veći broj i tako završiti obred. Ako se, ne daj Bože, preskoči tri dana zaredom, onda je obred poništen (nevažeći). Cijeli obred propada i osoba mora početi sve ispočetka ili napraviti novi plan.
Neki obredi se mogu okrenuti u suprotnom smjeru. To znači da se magija može vratiti onome ko je naručio ili onome ko je izvodi. U takvom obredu je potreban izuzetan oprez; ako se napravi greška u učenju, ako se ne napravi zaštitni krug (hisar) ili ako zaštita nije potpuna, postoji opasnost za vlastiti život i imovinu. Ili zbog straha, ako osoba izađe iz zaštitnog kruga, postoji opasnost da poludi ili čak počini samoubistvo.
OPASNA, KRIZNA VREMENA
U ova četiri vremenska perioda pakost džina te intenzitet crne magije i nižih duhova bivaju najjači, pa bolesnik u tim trenucima osjeća tešku patnju i nemir. Ta vremena su sljedeća:
Ujutro nakon izlaska Sunca pa do deset sati.
Od podnevnog padanja Sunca (zevala) pa do dva sata poslijepodne.
Od četiri sata poslijepodne pa do devet sati navečer.
Od dvanaest sati u noći pa do dva sata ujutro.
Stoga bolesniku koji je pod uticajem crne magije, džina, nižih duhova ili sjenki treba davati vodu da pije u ova četiri vremenska perioda, kako bi ostao zaštićen od njihove siline i kako ne bi trpio preveliku patnju.
VRIJEME KADA SE PIJE VODA
A ta vremena (za pijenje vode) su ova:
Prije doručka, najmanje jedan gutljaj, a može popiti i više.
U jedanaest sati prije podne.
Nakon ikindija-namaza (popodnevne molitve), prije zalaska sunca.
Nakon jacija-namaza (noćne molitve), prije spavanja.
Osoba pod djelovanjem džina ili nižih duhova treba prije spavanja navečer lagano poprskati kapljice vode i po svom krevetu. Također, u sva četiri ugla spavaće sobe treba lagano poprskati kapljice vode. Ovakvim postupanjem osoba će noću imati miran san i zaspati s olakšanjem, inače će osjećati nemir ili će morati ostati budna cijelu noć. Čak i kada sklopi oči, javi se osjećaj trzanja (potresanje) – kao da ju je neko gurnuo ili bacio s visine. Kada se oči jednom tako otvore, san više ne dolazi na oči.
Zatim, kada u vrijeme ezana oči ipak utonu u san, ujutro postaje teško ustati, pa se zbog toga propusti sabah-namaz.
KAKO SE ISPRAVNO POSTUPA SA HAMAJLIJOM
Osoba koja pije vodu ili nosi hamajliju uvijek treba biti pod abdestom (čistog tijela). Vodu za zapis treba pripremiti (otopiti u vodi) pod abdestom nakon jacija-namaza i početi je piti od ujutro. Osoba koja pije ili vezuje hamajliju ne bi trebala dodirivati samu hamajliju golim rukama bez abdesta, već preko neke maramice ili je uzeti umotanu u papir. Prilikom vezivanja, hamajliju bez sumnje treba omotati crnim koncem ili je staviti u voštano platno (vodootpornu tkaninu), ili oblijepiti selotejpom i tako je vezati.
Konac za vezivanje može biti crni ili tamnoplavi, a tkanina također crna ili tamnoplava. Ili pak napravite voštano platno (mušemu) i u njega stavite hamajliju. Ako se nezaštićena hamajlija drži u džepu pa osoba ode u toalet ili prostor za nuždu, ona više neće djelovati. Zato u tom slučaju treba napraviti drugu hamajliju. Isto tako, osoba koja nosi zaštitu ne bi trebala bez voštanog platna (zaštite) odlaziti na prljava mjesta, mjesta za vršenje nužde ili u toalet, jer će u suprotnom njeno djelovanje prestati.
Kada hamajlija ostari ili se pohaba, treba je umotati u neki papir, zavezati za kamen ili ciglu, te je baciti u neki bunar, kanal, rijeku, more ili jezero. Ili je pak zakopati na nekom takvom mjestu u šumi gdje ljudi rijetko prolaze i koje je čisto.
