Pripremio: Albus Džanko | TrećaDimenzija.com
Kosa nikada nije bila samo ukras čovjekovog lica. U drevnim kulturama predstavljala je životnu snagu, lični identitet, zdravlje, čast i vezu s nevidljivim svijetom. Zbog toga se nekada dobro pazilo ko smije dodirivati nečiju kosu, kada se ona smije šišati i šta treba uraditi s vlasima koje ostanu na češlju ili podu.
Naši preci nisu olako bacali ošišanu kosu. Vjerovali su da ona, čak i nakon što se odvoji od tijela, zadržava dio energije osobe kojoj je pripadala. Upravo zbog toga kosa je imala posebno mjesto u zaštitnoj, ljubavnoj, iscjeliteljskoj, ali i štetnoj magiji.
Nekada se vjerovalo da čovjek koji dođe u posjed tuđe kose dobija nešto mnogo više od nekoliko običnih vlasi. Dobija simboličnu vezu s tom osobom.
Zato su stare žene često upozoravale:
„Ne ostavljaj kosu tamo gdje je svako može pronaći.“
Zašto se vjerovalo da kosa pamti čovjekovu energiju?
U magijskim tradicijama postojao je princip prema kojem sve što je nekada pripadalo čovjeku nastavlja biti povezano s njim i nakon odvajanja. Kosa, nokti, komadi odjeće i lični predmeti zbog toga su smatrani snažnim nosiocima lične energije.
Ovakva vjerovanja nisu postojala samo na Balkanu. Muzejske zbirke širom svijeta čuvaju amulete i ritualne predmete u kojima su korišteni dijelovi ljudskog tijela, uključujući kosu. U starim zaštitnim predmetima kosa se ponekad stavljala zajedno s metalom, biljkama i zapisima, jer se vjerovalo da pojačava vezu između rituala i osobe kojoj je namijenjen.
Horniman Museum navodi primjere starih predmeta narodne magije u kojima je kosa korištena kao dio zaštitne prakse, dok zbirka Pitt Rivers Museuma Univerziteta Oxford pokazuje koliko su različite kulture pridavale simboličnu moć vlasima, kostima, biljkama i drugim ličnim tragovima.
Kosa raste iz glave, mjesta koje je povezivano s mišljenjem, voljom, pamćenjem i duhom. Zbog toga nije neobično što je u narodnoj mašti postala produžetak ljudske duše.
Vjerovalo se da duga, njegovana kosa čuva snagu, dok njeno šišanje može označiti prekid, žrtvu, kaznu ili početak potpuno novog životnog razdoblja.
Šišanje kao prekid sa starim životom
Čak i danas mnogi ljudi poslije raskida, velikog gubitka ili teškog životnog perioda požele promijeniti frizuru. Naizgled se radi samo o promjeni izgleda, ali iza toga često postoji duboka potreba da se simbolično prekine veza s prošlošću.
Čovjek tada ne mijenja samo kosu. On želi promijeniti način na koji vidi sebe.
U starim obredima šišanje je često označavalo prelazak iz jednog životnog razdoblja u drugo. Kosa se rezala prilikom inicijacija, ulaska u vjerski život, žalovanja, braka ili zavjeta. Time se pokazivalo da je stari identitet ostavljen iza sebe.
Zato se u magijskoj simbolici vjerovalo da šišanje tokom teškog perioda može pomoći čovjeku da se oslobodi uspomena, emotivnih veza i energije koju više ne želi nositi.
Naravno, makaze same po sebi ne mogu promijeniti sudbinu. Međutim, odluka da nešto završimo i započnemo novo može imati snažan psihološki i simbolički značaj.
