Aprilsko bajanje za ljubav i ljepotu

autor teksta: RAIF ESMEROVIĆ

Prema kršćanskoj mitologiji sveti Juraj ili sveti mučenik Georgije ubio je zmaja, što je zapravo prerađena paganska legenda o antičkom božanstvu koji na početku proljeća ubija zlog duha zime. Proslava probuđenog proljeća oduvijek je bila klasični paganski odnosno seoski događaj kada je obični narod slavio oživljene sile prirode i prizivao njene tajanstvene moći.

Drevni obredi i vjerovanja

Kako to opisuje etnološka građa kod rumunjskog naroda nekada je bio običaj da se uoči svetog Georgija (sveti Juraj), koji ovaj narod slavi 23.aprila, a ne šestog maja, svaki seljak popne na brdo u bukovoj šumi i tu odsječe te donese svojoj kući veliku bukovu granu sa puno manjih grana i lišća na njoj. Manje grane se potom odlome i zabodu u zemlju oko kuće i dvorišta ili zavežu za avliju gdje ostaju do naredne godine. Time se stvara zaštitni krug oko svake kuće i istovremeno priziva blagoslov prirode i berićet. Dogodine, u isto vrijeme, stare grane se zamjene sa novim opet uoči Manikatorea. No, stare grane se ne smiju zapaliti na vatri jer to priziva veliko zlo, pa čak i smrt. Zbog toga se ona glavna grana odnosi daleko od kuće i ostavlja u nekoj dolini. Manje grančice se bacaju u bašču, među gredice bijelog i crvenog luka, kako bi im glavice bile velike i okrugle. Ostatak granja se odnese na groblje i zakopa u grobove, iznad glava mrtvih.

Rumuni tvrde da ukoliko 23. april „padne“ u srijedu ili petak, te godine mlijeko (prinos stoke) će biti neznatan, jer će ga „pojesti svetac“, pa ga siromašni pastiri ne poštuju, nego mu naprotiv govore:

Sveti, šta si nam učinio,
uzeo si nam prinos (stoke),
ostavio si nas siromašne,
i krave nam poremetio!

I isto tako će biti i s plodovima polja i voćnjaka. Ukoliko na dan sv. Georgija bude mnogo rose ili magle, to je znak rodne godine.

Neka popularna vjerovanja o Jurjevu

Ko na 23. april trči prije izlaska sunca dobar komad neprekinutog puta, taj će moći trčati koliko hoće bez umaranja, jer će biti okretan.

Ko na dan sv. Georgija spava, taj „uzima san janjadi“ i cijele godine je pospan.

Ako neko na Jurjevo zaspi na obali rijeke i vidi bijelu zmiju kako bježi po vodi, taj će imati velike nevolje.

Mlade žene, također iz Banata, u noći uoči svetog Georgija gule lipovu koru, koju potom koriste za razne čarolije i bajanja. Tako se, među mnogim drugim stvarima, tom začaranom lipom vezuju zglobovi ruku i nogu prvorođenih sinova i kćeri, da bi ih se sačuvalo od zla.

Bajanje za ljubav i ljepotu

Djevojka ili momak koji želi da naprave ljubavnu čaroliju, uzme na dan svetog Jurja rano ujutro jednu staklenu bocu, zatim ode do mjesta gdje se spajaju dvije vode, zagrabi tri kašike vode i ulije ih u bocu, zatim tri kašike s mjesta gdje se voda okreće, i na kraju tri kašike iz posude s vodom iznesene u dvorište u podne, tako da onaj koji baca čini, gledajući u nju, vidi sebe i vidi sunce, govoreći:

Kako vidim Sunce, tako da budem viđena, i kako Sunce sja na nebu, tako da i ja sijam u očima N.

Vodu iz boce sipa u zdjelu, koju stavi na ognjište, stavljajući u nju tri čista cvijeta iz tri bašte, tri grančice vrbe koje su skinute sa savijenog stabla čije grane dodiruju površinu vode, udaraju u nju, zbog vjerovanja da kao što su se one udarale u vodi, tako da se i N. „udara“, odnosno trči za N.

U zdjelu se stavi malo soli i hljeba, i kad zvono prvi put zazvoni za liturgiju, uzimajući iz zdjele cvijeće i grančice, momak ili djevojka izgovara ovo bajanje:

Kako ovce vuče na so,
gladne na jelo,
žedne na vodu,
kako ne može svijet
bez hljeba, bez soli,
bez svjetla, bez jela,
kako su grane udarale po vodi
danju, noću,
kako su ovi cvjetovi procvjetali u
bašti, tako da ga privlačim,
tako da ne može nikad
biti N. bez mene!
I da budem kod N.
i kod cijeloga svijeta viđena,
procvala, lijepa i voljena!

Nakon toga obajana voda se ponovo sipa u bocu sa svim sastojcima i čuva nekoliko dana, kako bi se svako jutro onaj ko želi da bude voljen i viđen umivao tom vodom po licu, ali prskajući njome i svoju kuću iznutra i izvana.

U Rumuniji postoji vjerovanje da onaj ko na dan svetog Georgija leži potrbuške pored vode, ugledaće bijelu zmiju kako bježi. Ukoliko uspije da uhvati tu zmiju i odsiječe joj glavu srebrnim novcem, pa u odsječenu glavu posije bijeli luk, kada luk naraste velik, ako ga pojede na dan sv. Georgija, dobija sve darove na svijetu i može govoriti sa svim pticama i životinjama.

Čarobno bilje za sreću

Starije djevojke iz Moldavije, pored onoga što je navedeno u prethodnim redovima, imaju još običaj da odu u šumu prije nego što se rosa osuši, i ako nađu matragunu odnosno buniku i „navalu“, uberu ih, donesu kući i stave na tavan ili pod strehu kuće da stoje, jer te biljke, prema njihovom vjerovanju, imaju veliku moć da u kuću dovedu bogate i vrijedne prosce.

Djevojke iz Bukovine idu u šumu s istom namjerom, noseći jednu posudu vina i dvije pogače (hljeba). Dok idu, cijelim putem „igraju“ s pogačama i vinom. Kad stignu u šumu, izliju vino na ono mjesto gdje su našle i odakle su iskopale buniku i navalu, a pogače donesu nazad kući. Vraćajući se kući, isto tako dolaze „igrajući“ s iskopanim biljem, kao što su činile i kad su išle u šumu. Kad stignu kući, stave buniku i navalu pod ikonu, gdje ih čuvaju kao oči u glavi. A kad idu na ples ili na kakvu drugu zabavu, tada ih uzmu ispod ikone i stave pod pojas. To rade zato da bi ih momci „igrali“, kao što su se i te biljke „igrale“ kad su donesene iz šume.

Pojedine djevojke, također iz Bukovine, odlaze u šumu da iskopaju i donesu spomenute biljke ne samo radi igre, nego i radi bogatstva, to jest ne samo s ciljem da budu pozivane na igru, nego i da se ujedno obogate. Međutim, s najvećom pažnjom paze da, i kad idu i kopaju ih, i kad se vraćaju s njima kući, niko ne smije da ih vidi, jer ako ih neko vidi i, dok one odlaze, uprlja mjesto odakle su uzele biljke, tada ne samo da neće postići svoj cilj, nego će im, naprotiv, krenuti veoma loše.

Djevojke iz nekih krajeva Mađarske, ustajući u zoru na jutro 23.aprila, umivaju se vodom u kojoj se nalaze srebrni novčići, kako bi bile bijele i čiste kao srebro i tako mile momcima. Nakon toga idu i beru cvijeće od kojeg prave bukete i vijence, koje potom koriste za razne čini i bajanja. Zatim puštaju svinje iz svinjaca i broje kolce na ogradama do određenog mjesta, a posljednji kolac zarežu nožem u obliku krsta. I ako se to brojanje kolaca do obilježenog završi parnim brojem, tj. ako ih je osam a ne devet, tada je to dobar znak, jer djevojka koja ih je brojala također će naći svoju „paru“ odnosno svoj par/drugu polovinu, odnosno u toku tekuće godine biće odvedena pred oltar od izabranog momka, kojeg je ona „prizvala“ u zoru jutra svetog Georgija.

Na dan sv. Georgija ujutro, prije sunčeva izlaska, djevojke uzimaju sjemenke cvijeća, naročito bosiljka, u usta, a zatim ih siju, jer tako, vjeruju, cvijeće raste ljepše i ugodnije miriše. Ponegdje se kaže da djevojke posiju bosiljak iz usta prije izlaska sunca; i također ga iz usta zalijevaju nenačetom vodom sve dok ne nikne, i tada se smatra da je dobar za ljubavne čini i da zavodljivo mirišu muškarcima.