autor teksta: Raif Esmerović
Vile su planetarno popularna bića koje spominju predaje i legende mnogih naroda širom svijeta. U bosanskoj mitologiji smatra se da su one postale jako davno, čak prije prvih ljudski bića, te da od tada pa sve do današnjih dana borave negdje oko nas. Narod kazuje da su vile u prošlosti imale česte kontakte sa pojedincima no pojavom automobila i struje, kada se noć pretvorila u dan a buka auta zaglušila prostor, vile su pobjegle u planine i divlju prirodu. I tako sa sobom odnijele jedan mistični i nadasve čarobni svijet.
Iako se zna za mnoge vrste vila najpoznatije su vile vidarice i biljarice, za koje se smatra da su ljudima otkrile mnoge tajne travarstva i liječenja raznih bolesti. Sam naziv vile vidarice dolazi iz stare ilirske religije i boga Vidasusa, od kojeg dolazi pojam vidar ili liječnik, a u čijem su društvu stalno bile vile. Stoga se može bez dvojbe konstatirati kako i sam naziv vila potiče od imena ovog drevnog božanstva naših predaka.
U bosanskoj mitologiji postoji nekoliko pjesama i predaja o vidarskoj moći vila da izliječe teške i kobne rane ali i ožive mrtvog čovjeka. Nekada su to činile za dobru nagradu a češće potpuno besplatno. Uvijek se govorilo da ukoliko se vili pošteno plati za njen trud ona će vjerno održati svoju riječ. O tome kazuje i jedna narodna pjesma: “Odvali se stjena od Budima pa ubila agu gospodina. Agina mu govorila majka : Ko bi moga agu izlječio, dala bih mu svoju desnu ruku, i sestrica svilenu tkanicu, a i ljuba đerdan ispod vrata.To dočula vila iz planina pa izlječi agu gospodina.”
Ako pak neko ima sreće da bude vilinski pobratim, one mu besplatno izvidaju rane, čak ga i uskrsnu. Ibrahim Nukić, sin ostarijele sestre Ćejvan, također je zaslužio svoje spasenje zbog pobratimstva sa vilama, nakon što ga je hajduk Vuk Gnjatijević iz zasjede mučki ubio. Predaja pretočena u pjesmu kazuje kako je Ibro ostao ležati mrtav na Romaniji. Ali zbog toga što je bio pobratim planinskim vilama začu se čudna vika čiji se eho prelamao od jednog planinskog vrha do drugog. Nju su začule romanijske vile; jedna koja je pjevala na padini ispod provalije, druga koja je igrala usred šume, i treća koja je češljala kosu na najvišem od svih planinskih vrhova. Ubrzo se sve tri sastadoše i hitro doletješe do mrtvoga Nukića, gdje su ga zbunjeno dodirivale, gledale u rane, dok u jedan glas ne povikaše: „Ove rane još se mogu zacijeliti!“ Sedam dana i noći tri vile su se brinule o njemu, na rane su mu stavljale razne jake trave, bajale, i polagale svoje dlanove po njegovom tijelu u kome se sve više budio život i vraćala boja. Nakon sedam dana Nukić odjednom otvori oči, skoči na noge i zgrabivši jelovi štap uze svoju torbu i krenu put Karamanovca.
Među stravarkama Cazinske krajine u prošlosti je bio iznimno cijenjen vilinski kult, jer se njihovim pozivanjem liječio bolesnik, i na čiju se vidarsku snagu stravarka pozivala kroz magijske formule poput duge bajalice čije stihove izgovara tokom salivanja strahe. U toj takozvanoj vilinskoj bajalici govori se slijedeće: “Alma vile doziva; sestre vile, majke mile, raširite svoja krila, Almu spasiše vihor vjetrove, strah, umor i nagaže odbaciše…” Također, u postupku namještanja strune, koji se ovdje naziva “uvarivanje želuca”, stravarka dok izlijeva vruću vodu u tepsiju šapće između ostalog :” ovaj iladž ulivam i salivam gorskom vilom, sestrom, majkom,…”
Osim u bajanju za zdravlje, kao i u ljubavnim basmama, u folklornoj praksi vile se spominju i u dječjim uspavankama poput ove: “Majka Denisa u gori rodila, pod muhurom i pod dilbagijom, ‘čelica ga medom zadojila, bijela vila u svilu povila, druga vila pupak odrezala, treća vila halvu i pogaču donijela. Spavaj, sine, čuvaju te vile – sestre mile.” Slično tome, Antun Hangi u svom antologijskom djelu o životu i običajima bošnjačkog naroda, u dijelu koji se bavi urokljivim očima, opisuje zanimljiv obred tjeranja uroka sa djeteta. Majka u akšam pazi na koju će stranu ugledati u nečijoj kući prvo upaljeno svjetlo. Čim ga opazi uzima dijete u ruke i nagne ga ka onom svjetlu i govori: “Mene vila na svadbu zove. Nit ja idem niti dijete šaljem nego joj šaljem moga sina (kćeri) plač.”
U svemu rečenom ogleda se blizak, intiman odnos izmedju čovjeka i vile, gdje ona zauzima ulogu liječnika, zaštitnika, supstituta za majku, sestru, ebejku, nekoga ko pazi i bdije nad njim. Samim time lako je dokučiti zbog čega su one bile među najdražim natrpirodnim bićima u mnogim predajama, pričama i basmama, ali i kazivanjima o stvarnim brakovima između njih i ljudi te rađanju vilinske djece.
KAKO VILE KAŽU
Pojedine stravarke tvrdile su da su nakon mističnog i naizgled slučajnog susreta sa vilama zadobile dar liječenja i viđenja čovjekove sudbine. Jedna od njih, stravarka Alije iz Velike Kladuše, za života je pričala kako se jedne večeri kao mlada cura vraćala sa polja kući, tjerajući ovce sa pašnjaka, i kada se približila u sami sumrak svom domu, ugledala je pored avlije nepoznatu djevojku duge crvene kose kako se češlja. Došavši do nje radoznalo ju je upitala šta tu sama radi a nepoznata djevojka ju je umjesto odgovora jako udarila svojom kosom po licu, od čega je Alije pala u nesvjest i komu. Nedugo nakon toga ukućani su je pronašli kako bez svijesti leži na putu. U tom čudnom stanju, iako obamrla, ona je zapravo čula sve šta se dešava oko nje, ali se nije mogla pomjeriti, niti otvoriti usta i oči. Tri dana nakon toga ukazala joj se ona ista tajanstvena djevojka otkrivajući joj zbog čega se ovo desilo. Crvenokosa strankinja rekla je da pripada vilama, i da su je upravo one odabrale za svoju učenicu odnosno da joj prenosu dar liječenja i viđenja, te da ga mora prihvatiti inače se nikada neće probuditi. Sva sretna da se njenoj agoniji približio kraj Alije je prihvatila vilinu ponudu i naglo otvorila oči i ustala iz kreveta.
Vile su, kako vidimo iz priloženog, oduvijek bile te koje su prenosile magijsko ali i iscjeliteljsko znanje. U jednoj knjizi na njemačkom jeziku objavljenoj u vrijeme Austrougarske okupacije balkanskih zemalja autor je priložio tekst zanimljivog pisma koje mu je pisala majka 17.juna 1888.godine: “U petak sam bila u Koprivnici kod stare vračare Vaje. Ovaj put mi je ispričala kako se dogodilo da je postala vračara. Jednom, na mladi Mjesec u petak, morala je nositi hranu žeteocima u polju. Kada je skinula korpu sa glave i spustila je, odjednom je ispred sebe ugledala krst, a na svakom kraku krsta stajala je djevojka obučena u bijelo. Djevojke su je zamolile da pođe s njima. Pitala je radnike da li i oni vide krst i devojke. Svi su to negirali. Čim su žeteoci pojeli hranu uzela je prazno posuđe, stavila ga u korpu, i krenula kući. Okrenula se i pomislila da je već kod kuće, no odjednom je vidjela da je prevezena u Vrhovce, u svoj stari zavičaj, gdje je i rođena. Stajala je pored potoka gdje su stajale i one tri vile, koja joj je rekla: “Mi smo odredite tebi kazati, da ti moraš biti vračara i svijet liječiti i vodu prigovarati.” U istom trenutku oko nje se okupilo mnogo djece, svako sa drugom biljkom u ruci, i svi do jednog su joj rekli koja je biljka za koju bolest nikla i kako s njom liječiti. Nakon što su joj djeca dala sve ljekovito bilje, okrenula se i shvatila da se nalazi u svojoj kuhinji u Koprivnici a njena korpa na zemlji do nje. Od tog dana svakog petka narod je dolazio kod nje da mu gata i liječi.”
RITUAL PRIZIVANJA VILA
Međutim, ne dolazi uvijek do kontakta sa vilama na opisane načine tojest isključivo voljom ovih bića nego se on može ostvariti i putem magijskog rituala prizivanja. kojeg može poduzeti bilo ko ukoliko dođe do potrebnih sastojaka. Naime, kada se neka žena ili muškarac žele posestrimiti sa vilama odnosno imati ih za pomoćnike u magijskoj vještini tada trebaju nabaviti slijedeće rekvizite za obred prizivanja: konjsko kopito, po tri dlake iz konjske grive, sa leđa i repa. Zatim dolazi na red nova metla od breze, koja je kupljena bez cjenkanja, i nikada nije korištena za metenje, te na kraju malo konjske balege. Sve navedeno se nabavi prije pojave mladog Mjeseca a kada bude mlada nedjelja, prije sunčeva izlaska, iziđe se u dvorište i sa metlom pomete u krug. U sredinu tog kruga stavi se potom konjsko kopito i sve ostale prikupljene stvari. Žena ili muškarac koji izvode ovaj obred moraju biti gologlavi i bosi. Sa desnom nogom stane se na kopito, sklope dlanovi jedan uz drugi, i tri puta hukne među njih. Onda se trebaju tri puta, zajedno s kopitom, okrenuti oko svoje ose i reći:” Posestrine vile! Ja vas tražim preko devet polja, preko devet livada, preko devet voda, preko devet šuma, preko devet gora, preko devet kamenitih planina i devet gradina, da mi meni došle, da se sa vama posestrim (ili pobratim).”
Čim prizivač osjeti njihovu prisutnost kroz čudne šumove, kolebanje u zraku, ili ih doslovno ugleda pred sobom u liku mladih djevojaka u bijelim haljinama, on govori:
Posestrine vile! Sad sam vas našla i sad sam vaša posestrica vila!
Onda još tri puta puhne u spojene dlanove, koje je cijelo vrijeme obreda držala zajedno, i govori:
Posestrime vile! Budite mi u pomoći kad god vas budem zvala, ono što bi ja rado da mi bude ispunjeno.
U tom momentu prizivač obično već kazuje svoju želju poput da bude njena određena osoba. I čim izreče jasno i glasno želju ona ili on ne moraju potvrditi ovako rekavši:
Posestrimo vilo! Ja te zaklinjem živim Bogom i posestrima vilama, da mi mora ono biti što je moje iskonje!
Time je ritual inicijacije i sklapanja savezništva s ovim natprirodnim bićima završen. Svi rekviziti se uklanjaju i ostavljaju tamo gdje ih druga ljudska ruka ne može dotaći a u periodu koji je pred prizivačem dodatno će se, kroz komunikaciju s vilama, formulirati i definirati sklopljeni dogovor. Kao i u svijetu ljudi, tako i u svijetu duhova, ništa nije besplatno i svaka usluga se mora platiti. I svaki ugovor se mora poštovati. To naravno ne znači da će vam vila tražiti dušu zauzvrat ili da činite neke nemoralne radnje no imaće i ona svoje želje i prohtjeve kojima novopečena sestra ili brat moraju udovoljiti žele li posjedovati magijsku moć viđenja sudbine, liječenja i drugih tajanstvenih sposobnosti.
www.esmerovic.com
