Ono o čemu razmišljate raste. To je istočnjačka izreka koja ukratko sažima najveći i najosnovniji od svih mentalnih zakona. Ono o čemu razmišljate raste.
Ono o čemu razmišljate raste. Ono čemu dopustite da vam zaokupi um poprima veće razmjere u vašem životu. Bio predmet vaših misli dobar ili loš, ovaj zakon djeluje i to stanje uzima maha. Ono što izbacite iz misli postaje manje prisutno u vašem životu, zato što ono čime se ne služimo kržlja.
Što više budete razmišljali o svojoj lošoj probavi ili reumi, to će se one pogoršavati. Što više budete razmišljali o tome kako ste zdravi i u dobroj formi, to će vaše tijelo biti u boljem stanju.
Što više budete razmišljali o onome što vam nedostaje, o lošim vremenima itd., to lošije će se odvijati vaši poslovi; naprotiv, što više mislite o blagostanju, obilju i uspjehu, to prije ćete ih prizvati u svoj život.
Što više budete mislili o svojoj boli i nanesenim nepravdama, to češće će vam se događati takve stvari, a što više budete mislili o tome kako imate sreće, to ćete zaista i imati više sreće.
To je osnovni, temeljni, sveobuhvatni zakon uma i zapravo su sva psihologijska i metafizička učenja nešto obimniji komentar na nj.
Ono o čemu razmišljate raste.
(Emmet Fox)
Ovo je prva i osnovna tajna, zakonitost, princip na kome funkcioniše Zakon privlačenja.
Kada ovo shvatimo i počnemo sa njegovom primjenom u svakodnevnom životu, mi smo otključali prvu bravu i skinuli prvi katanac na trezoru mudrosti i samospoznaje. Sjetimo se priče “Ključem otvoriti trezor”.
Ako je naš um znažno koncentrisan na nedostatak nečega što želimo, onda će taj nedostatak sve više da se manifestuje i kristalizira u materijalnom svijetu kao produkt naše kreativne (destruktivne) misli. Misao je kreacija, ona predstavlja čistu energiju univerzuma koja pronalazi svoj izraz kroz naš lični, subjektivni sklop ubjeđenja. Ubjeđenja su naše “istine” u koje vjerujemo i kojih se slijepo držimo. Ona sadrže sva naša iskustva na osnovu kojih smo stekli određene predrasude, navike, sklonosti i sl. počev od prenatalnog perioda i najranijeg djetinjstva pa nadalje. Ono što je suštinski bitno, jeste to da se misao snažno vezuje za proživljenu emociju kroz određeno iskustvo i na taj način se formira jedinstvena hemijska reakcija u mozgu, koju prizivamo kroz prisjećanje (slike) tog iskustva.
Tako će žena, koja ima loše iskustvo sa partnerima, nositi u sebi jednu gorčinu, odbačenost i nepovjerenje, na osnovu čega će se formirati njen lični magnetizam, odnosno misaoni obrazac koji će dalje emitovati odgovarajuće vibracije u pravcu privlačenja potpuno istih iskustava koja će uvijek iznova potvrđivati taj misaoni kalup gorčine, odbačenosti i nepovjerenja. Jer ona ima tačnu mustru za tačno predviđenu puzlu koja se tu mora uklopiti i nijedna druga neće pasati, pa je univerzum na neki način “primoran” da isporuči ono što smo “poručili”. Prostim riječima: ako u restoranu naručimo supu, ne možemo se ljutiti zbog toga što nam nisu poslužili jagode sa šlagom.
Ima jedna izreka koja kaže:
“Zabrinutost je molitva za ono što ne želimo” – John Assaraf
Sve što emitujemo iz svog uma, bilo da je to strah ili ljubav, mi emitujemo molitvu da se to i ostvari.
