Računi su plaćeni. Ovaj mjesec prošao je bolje nego prethodni. Možda ste čak uspjeli nešto ostaviti sa strane.
Ipak, kada trebate kupiti nešto za sebe, pojavljuje se poznata nelagoda.
„Šta ako mi zatreba?“
„Bolje da ne trošim.“
„Nikad se ne zna šta dolazi.“
Oprez ima smisla. Posebno ako ste nekada morali računati svaki novčić. Ali šta kada se okolnosti poprave, a osjećaj da ste na korak od gubitka svega ostane isti?
U popularnim tekstovima takav odnos prema novcu ponekad se naziva „sindromom siromaštva“. Ovdje taj izraz koristimo kao opis straha od oskudice, a ne kao dijagnozu.
Važno je odmah razjasniti: stvarno siromaštvo ne nastaje zato što neko „pogrešno razmišlja“. Mala primanja, visoki troškovi, bolest, nezaposlenost i porodične obaveze ne nestaju pozitivnim rečenicama.
Ovaj tekst govori o drugom pitanju: kako prepoznati kada iskustvo ranije nesigurnosti i dalje upravlja vašim odlukama.
Kada svaka kupovina postane pitanje sigurnosti
Zamislite osobu koja je godinama živjela od jedne uplate do druge.
Kvar na automobilu značio je odgađanje drugog računa. Nova obuća za dijete tražila je odricanje od nečega drugog. Svaki neplanirani izdatak mijenjao je cijeli mjesec.
U takvim okolnostima pažljivo praćenje troškova ima jasnu svrhu. Ono pomaže da se pregura stvarna neizvjesnost.
Kasnije prihodi mogu postati stabilniji. Ipak, osoba i dalje može doživljavati običnu kupovinu kao prijetnju. U mislima unaprijed prolazi kroz sve što bi moglo poći po zlu.
Pitanje tada nije: „Zašto sam ovakav?“
Korisnije je pitati: „Koliko moja današnja reakcija odgovara današnjim okolnostima?“
Finansijske brige zaista mogu iscrpljivati
Briga o novcu zahtijeva pažnju.
Istraživanje objavljeno 2013. godine u časopisu Science pokazalo je, u ispitivanim uslovima, da finansijske brige mogu otežati učinak na zadacima koji traže razmišljanje i kontrolu pažnje. U jednom dijelu istraživanja isti poljoprivrednici postizali su bolje rezultate poslije žetve, kada su raspolagali s više novca, nego prije nje. Izvor: pregled istraživanja Univerziteta Princeton
To ne znači da ljudi s manje novca imaju manje sposobnosti.
Pokazuje koliko okolnosti mogu opteretiti čovjeka. Kada istovremeno razmišljate o hrani, stanarini, prijevozu i dugu, ostaje manje prostora za druge zadatke.
Zato razgovor o odnosu prema novcu treba početi razumijevanjem, a ne optuživanjem.
1. Osjećate krivicu zbog svake stvari koju kupite sebi
Nije isto odustati od kupovine koju trenutno ne možete priuštiti i osjećati krivicu zbog svake opravdane potrebe. Možda bez mnogo razmišljanja izdvajate za druge, ali vlastitu zamjenu dotrajalih cipela odgađate mjesecima. Možda sebi govorite da uvijek postoji nešto važnije.
Pokušajte primijetiti po kojem pravilu procjenjujete svoje potrebe. Da li je problem stvarni nedostatak novca ili uvjerenje da ste vi uvijek posljednji na redu?
Odgovor neće svaki put biti isti. Upravo zato vrijedi pogledati konkretnu situaciju, umjesto automatski sebi zabraniti sve.
2. Dobra vijest odmah pokrene očekivanje nečeg lošeg
Stigla je uplata koju ste čekali, ali olakšanje traje kratko.
Već razmišljate o kvaru, novom trošku ili mogućnosti da naredna uplata izostane.
Planiranje nepredviđenih okolnosti može biti odgovorno. Ipak, vrijedi zastati ako svaku povoljnu promjenu doživljavate samo kao uvod u novu nesreću.
Možete sebi priznati oboje: budućnost nije potpuno sigurna, ali današnja dobra vijest ipak je dobra vijest. Ne morate je poništiti da biste ostali oprezni.
3. Izbjegavate pogledati stanje računa
Strah se ne pokazuje samo kroz neprestano provjeravanje. Neko odgađa otvaranje računa, čitanje obavijesti ili pregled troškova jer ne želi osjetiti neprijatnost koju očekuje.
Ako prepoznajete takvo ponašanje, pokušajte razdvojiti dvije stvari: podatak koji trebate saznati i osudu koju očekujete od sebe. Stanje računa je informacija o trenutnoj situaciji. Ono nije ocjena vaše vrijednosti, dobrote ili sposobnosti.
Pregled možete započeti jednim dokumentom ili jednom obavezom, bez zahtjeva da istog trenutka riješite sve.
4. Kupujete zbog popusta, iako vam predmet ne treba
„Poslije će biti skuplje.“
„Ovakva prilika se ne propušta.“
„Neka stoji, zatrebat će.“
Zalihe i kupovina na sniženju mogu imati smisla. Ali povoljna cijena sama po sebi ne znači da je kupovina korisna.
Prije odluke možete se zapitati: da nema oznake popusta, bih li ovaj predmet uopšte želio?
Ovo pitanje pomaže da razlikujete stvarnu potrebu od trenutnog straha da ćete nešto propustiti.
Ne radi se o tome da sebi zabranite kupovinu. Radi se o tome da znate zbog čega kupujete.
5. Teško prihvatate poklon ili pomoć
Neko ponudi da plati kafu, donese poklon ili pomogne, a vi odmah tražite način da uzvratite. Možda ne želite osjećati dug. Možda ste ranije doživjeli da vam neko naknadno nabraja sve što je učinio za vas.
Takvo iskustvo zaslužuje razumijevanje. Istovremeno, vrijedi procijeniti konkretnu osobu i ponudu. Možete pitati postoje li očekivanja. Možete odbiti ono što vam ne odgovara. Ali možete i prihvatiti iskren gest bez obećanja da ćete odmah dati nešto zauzvrat.
O teškoći primanja podrške govorimo i u tekstu Ljudi koji su uvijek jaki često se slome u tišini.
6. Stalno govorite da ćete početi živjeti „kada bude dovoljno“
Kada završite ovu obavezu. Kada dođe još jedna uplata. Kada sve bude potpuno sigurno. Neke želje zaista moraju čekati. Ali pokušajte primijetiti pomjera li se vaš uslov za mir svaki put kada mu se približite.
Šta bi za vas značilo „dovoljno“? Možete li to opisati konkretnije od „da se više nikad ne brinem“?
Potpuna izvjesnost nije dostupna. Zato je korisno razmišljati i o stvarima koje vam danas mogu prijati bez dodatnog troška: šetnji, druženju, odmoru ili vremenu za nešto što volite.
Kako početi mijenjati odnos prema novcu?
Za početak, zapišite jednu misao koja vam se često vraća. Na primjer: „Ako sada nešto potrošim, kasnije ću sigurno zažaliti.“
Zatim odvojite ono što znate od onoga čega se bojite. Koja obaveza zaista dolazi? Šta možete provjeriti? Koji dio predstavlja mogući, ali još nepotvrđeni scenario?
Ne morate sebe uvjeravati da će sve biti savršeno. Cilj je jasnije vidjeti trenutnu situaciju.
Primijetite i jezik kojim govorite sebi. Rečenica „Trenutno ovo ne mogu priuštiti“ ostavlja prostor da se okolnosti promijene. Rečenica „Za mene nikada nema ništa dobro“ pretvara jednu teškoću u presudu o cijelom životu.
Za dodatne teme o samopoštovanju i svakodnevnim navikama pogledajte naše tekstove iz pozitivne psihologije.
Vaša vrijednost nije iznos na računu
Možete imati malo novca i biti odgovorni. Možete zarađivati više i osjećati nesigurnost. Možete napraviti pogrešnu kupovinu, a da vas ona ne određuje kao osobu.
Promjena odnosa prema novcu ne traži da zaboravite ono što ste prošli.
Traži da povremeno provjerite pomažu li vam stare navike i danas — i možete li sebi dopustiti malo više razumijevanja dok tražite stabilnost.
Šta vam je teže: potrošiti na sebe, prihvatiti pomoć ili prestati brinuti čak i kada su obaveze podmirene?
Pripremio Albus Džanko za TrećaDimenzija.com
