Pripremio: Albus Džanko za TrećaDimenzija.com
Postoje dani u kojima priroda kao da nas sama podsjeća da ništa ne može zauvijek ostati isto. Lišće se pomjera iako ga niko ne dodiruje. Oblaci mijenjaju oblik. Vazduh donosi miris kiše, udaljenog polja ili hladnijih noći koje najavljuju kraj ljeta.
U savremenom slavenskom duhovnom kalendaru 21. avgust se često povezuje sa Stribogom, drevnim božanstvom čije se ime vezuje za vjetar, vazduh, kretanje i promjenu.
Za jedne je to dan posvećen staroj slavenskoj mitologiji. Za druge je samo lijep povod da izađu na otvoreno, osjete vjetar i zapitaju se šta je u njihovom životu postalo preteško da bi se i dalje nosilo.
Vjetar ne pita da li smo spremni. On pokreće grane, raznosi oblake i mijenja pravac. Upravo zbog toga može postati snažan simbol otpuštanja prošlosti, završavanja jednog perioda i donošenja odluke da se više ne ostaje na istom mjestu.
Ipak, važno je odmah odvojiti istoriju od savremenih vjerovanja. Stribog jeste zabilježeno staroslavensko božanstvo, ali ne postoje pouzdani dokazi da je 21. avgust kod svih starih Slavena bio slavljen na isti način niti da su sačuvani precizni drevni rituali za taj datum.
Ono što danas nazivamo Danom Striboga uglavnom predstavlja savremeno oživljavanje slavenske simbolike, spoj mitologije, poštovanja prirode i lične potrebe za promjenom.
Ko je bio Stribog?
Stribog se spominje u starim istočnoslavenskim pisanim izvorima. U „Povijesti minulih ljeta“, hronici poznatoj i kao „Povest vremenskih godina“, njegovo ime nalazi se među božanstvima čije je idole knez Vladimir postavio u Kijevu krajem 10. vijeka.
Stribog se pojavljuje uz Peruna, Horsa, Dažboga, Simargla i Mokoš. Ipak, stari zapis ne objašnjava detaljno njegovu ulogu, izgled, obrede niti način na koji mu se narod obraćao.
Veza sa vjetrom posebno se oslanja na srednjovjekovni ep „Slovo o pohodu Igorovu“, u kojem se vjetrovi pjesnički nazivaju Stribogovim unucima. Zbog te rečenice Stribog je u kasnijim tumačenjima postao poznat kao gospodar vjetrova, vazdušnih struja i promjenjivog vremena.
Neki istraživači njegovo ime i funkciju povezuju i sa raspodjelom dobara ili bogatstva, dok ga popularna tradicija najčešće opisuje kao silu koja donosi oblake, hladi zemlju, pokreće oluje i prenosi promjene iz jednog kraja svijeta u drugi.
Pošteno je reći da o Stribogu znamo mnogo manje nego što savremene priče ponekad tvrde. Upravo zbog toga nije potrebno izmišljati stroga pravila niti predstavljati nove obrede kao hiljadama godina nepromijenjenu tradiciju.
Njegova najjasnija i najljepša simbolika već se nalazi pred nama: vjetar se ne može zatvoriti u šaku, zaustaviti naredbom niti natjerati da zauvijek puše u istom pravcu.
Zašto se 21. avgust povezuje sa promjenom?
Druga polovina avgusta nalazi se između dva svijeta. Ljeto još traje, ali jutra postaju svježija. Dani su kraći, plodovi sazrijevaju, a priroda polako prelazi prema jeseni.
To je vrijeme kada ljudi prirodno počinju razmišljati o obavezama koje dolaze, planovima za septembar i svemu što nisu završili tokom ljeta. U simboličnom smislu, vjetar postaje glasnik tog prelaza.
On može podsjetiti da promjena nije uvijek kazna. Nekada je oslobađanje. Nekada odnese ono što je već bilo nestabilno. Nekada raščisti vazduh i pokaže koliko smo dugo pokušavali sačuvati nešto čemu je vrijeme prošlo.
Zbog toga Dan Striboga ne mora biti posvećen predviđanju budućnosti. Može biti posvećen jednostavnom pitanju:
Šta pokušavam zadržati iako duboko u sebi znam da je vrijeme da to pustim?
Odgovor može biti stara navika, strah, odgođena odluka, potreba za tuđim odobravanjem ili razgovor koji već mjesecima vodimo samo u vlastitoj glavi.
Ako stalno očekujete da se pojavi neko ko će umjesto vas donijeti tešku odluku, pročitajte i tekst Prestani čekati da te neko spasi: Život se mijenja onog trenutka kada izabereš sebe.
