autor teksta: RAIF ESMEROVIĆ
Odavno se među balkanskim narodima vjeruje kako svaka moćna vještica i vračara ima svog demonskog slugu koji se posebnom metodom rađa iz jajeta crne kokoške. U Bosni ga zovu cikavac, u Bugarskoj mamniče, a u Rumuniji – spirituš.
IZ CRNE KOKOŠKE IZLAZI, CRNU KOKOŠ JEDE
Javna je tajna da postoji nekoliko isprobanih načina da se stvori đavolski sluga. Najčešće se pominje prvo jaje od crne koke, koje se brižno drži u neopletenoj torbici, i nosi ispod pazuha, a žena koja to čini mora biti neoprana, raspletene kose, ne smije da se krsti niti da bilo s kim progovori devet dana. Nakon tog mučnog perioda iz jajeta joj se pojavi đavo koji joj služi bilo za čast, bilo za ljubav, bilo da čini čudne stvari ili da si primami bogatstvo. Sve joj to može omogućiti demonsko pile kojem, čim se ispili, ona mora ponuditi pečenu crnu kokoš, jer ako mu je ne servira, mali đavo postaje osvetoljubiv pa se namjerno kupa u posudi s vodom, ne da joj mira da spava, pravi buku i razbija lonce.
U Rumuniji se kaže da, nakon što je ležalo devet dana ispod pazuha, treba da se stavi i pod prag, da odstoji još devet dana, i onda đavo izađe. On svom vlasniku ili gazdi donosi bogatstvo, čast ili bilo šta, kako ga ovaj namijeni. Vrlo je dobar za onog ko ima za stoku, jer se krave udebljaju i množe, a da ni ne znaš otkud.
I kod češkog, ali i austrijskog naroda, postoji identično vjerovanje o magijskom stvaranju đavoljeg sluge. Po vjerovanju potpuno crna kokoš snese prvi i posljednji put (u sedmoj godini) jaje bez žumanca, pomoću kojeg se može vještičariti. Ovakvo jaje dolazi od parenja te kokoške sa kućnom zmijom. Iz njega se onda može izlegnuti mali đavo zvani Šotek. Nadalje, ko želi steći moć nevidljivosti mora sedam sedmica nositi pod pazuhom jaje koje je snijela crna kokoš. Nakon sedam sedmica pojavi se mali čovječuljak koji mu daje dar nevidljivosti. Ali tokom tih sedam sedmica inkubacije ne smije se prisustvovati bogosluženju. Čim se čovječuljak pokaže, duša tog čovjeka je pripala đavolu.
Isto tako, tvrdi se da ono jaje koje kokoš snese posljednje, napušteno jaje, nema žumance, nego samo bjelance i kao nekakvog crva u njemu. To jaje može nastati i od prepasti, kad se kokoš uplaši — kao i žena koja se uplaši, pa u nju uđe nečisto i pravi „prepasti“, nekakvu nakazu. Ili može nastati i od „vrtloga“, ako taj vjetar udari po kokoši. Bilo kako bilo, od navedenog se u jajetu stvori takozvani đavolji zametak.
Malo jaje koje kokoš snese na kraju zove se napušteno jaje; njega nije dobro držati u kući, niti ga jesti, nego ga treba baciti preko krova kuće. To jaje, ako ga neko drži devet dana ispod pazuha, iz njega izađe đavo. U Bosni se kaže da je cikavac u obličju dvoglavog žutog pileta koje vremenom postaje nalik na svog vlasnika.
Koja vještica ima đavola u kući, drži ga na tavanu ili u posebnoj ostavi; daje mu da jede palente i drugog jela, ali on, po vjerovanju, najviše voli mlijeko. Samo mu se ne smije davati ništa slano. Ponekad vračara pošalje ljudskog slugu da mu odnese hranu, a sluga, kao sluga, namjerno mu stavi soli, ali gazdarica odmah zna, jer joj đavo pravi nepodopštine. Ukoliko se desi da mu jedan dan zaboravi dati da jede, on ne učini ništa drugo nego prevrne sve lonce i zdjele s police na sred kuće, naopako, a da ih ne razbije. Ako domaćin puši lulu, daje i njemu. Ko ga ima, mora se prema njemu ponašati vrlo dobro, jer je inače zao, pošto je s njim vezan na život i smrt. A pred smrt, onaj ko ga ima mora ga pokloniti nekome drugom, jer ako tako ne učini, muči čovjeka i ne da mu da umre.
Pripovijeda se među rumunjskim seljacima kada je umirao bogati Kosta iz Mihalćea, niko nije htio da ga dodirne rukom, je vjeruje se ukoliko na samrti vračar ili vještica pruži ruku nekome i u mislima kaže: „tebi ga dajem“, njegov đavolski sluga se zalijepi za toga i ne može pobjeći dok ovaj ili ova ne umre i ne preda ga isto tako drugome licu.
Đavo se može dati drugome tako što se nekome pokloni marama ili neka stvar i u mislima namijeni da mu ga daješ. Može se prodati s nekim perlama ili u kesi, tako da ti neko da tri dukata. Ako želiš da ga se riješiš, treba izbušiti rupu u drvetu svrdlom, s rukama iza leđa; isto tako napraviš klin i zabiješ ga u rupu, jer on tada uđe unutra i histerično vrišti ali ne može iz nje više izaći.
ĐAVO NA MOSTU
Da bi se opštilo sa nečastivim nije potrebno izleći spirituša. Naime, đavoli se mogu bajanjem prizvati u gluho doba noći, na nekom posebno odabranom mjestu. Po kazivanju pojedinih rumunjskih vračara ako ti treba đavo za nešto, uzmi devet štapova koje ćeš vrtjeti po vodi kad dođe velika voda i idi u ponoć gola na raskršće puta i napravi s tim štapovima vatru i on dolazi. Tada mu daješ dva jaja i biljeg od koga želiš i kažeš mu: „Evo, idi na ovo i ono mjesto i učini mi tu stvar.“ Ako mu kažeš da dovede nekoga, stavlja ga na štap i dovodi. I ako si mu dala dva jajeta, on se ne miješa u čovjeka.
Nakon traženoga vračara se vraća kući, bez okretanja unazad, ma šta god čula, poput muzičare, pucnjave, vikanja, jer da to učini đavoli bi je istog trena rastrgali na komade. Još jedna opasnost vreba vješticu. Naime, ako se dogodi da onaj na koga je poslala đavola zna kako ga vratiti, doslovno izgovarajući ove riječi: „Bog, Gospodin Krist i Presveta Majka“, onda nečastivi dolazi k onoj, koja ga je zauzdala i poslala, pa je muči devet dana, a ponekad usred te torture vračara može čak i umrijeti.
Đavo se priziva i na raskršću gdje mu vračar ili vještica obećavaju crnu kokoš da izađe iz tame, a kada se pojavi i obavi ono što se od njega traži, kokoš mu se daje tako da se ostavi druge noći na nekoj međi. Pri tom se posebno pazi da kokoška nema na sebi niti jedno bijelo pero. Ukoliko vještica prevari đavola i ne ostavi mu kokošku na dar on dolazi i muči je.
Pojedine vračare kažu da oni pojedinci kojima treba đavo, idu navečer na neki napušteni most i zovu ga, dajući mu paru: „Evo, plaćam ti da odeš i učiniš mi takvu stvar!“ Sljedećeg dana dolazi i, ako ne nađe paru, to je znak da ju je uzeo i učinit će, potom mu nosi jednu kokoš.
Kad ti neko pošalje nečistoga, pa se on pretvara u miša i trči ti po njedrima, muči te u snu, budi te, pretvara se u pticu grabljivicu i penje se na čovjeka, udara krilima, guši, pretvara se u mačku i mjauče, sjeda na prsa. U tom slučaju treba uzeti posvećenu so i posuti obje strane kućnog praga na mladi Mjesec, jer tada đavo ima moć, u ponoćni čas; ali ako se stavi so, ne može ući u kuću, po Božjoj moći.
Sa đavolom svaka vračara može izvesti bilo koju čarku, dovoljno je da ga pozove i on će doći, ali mu svaki put mora obećati nešto u toku čaranja, čak i ono što nije njeno. Na primjer, obećava mu stoku iz plemićkog stada – da ode i uzme je, inače će je zlostavljati.
VRAŽJI SVIRAČ
Veliki đavoli stoje na križanju puteva. Ko želi lijepo svirati na fruli, ide noću u ponoć i zakopa frulu u sredinu puta – ili bilo koji instrument – i ostavi je da stoji tamo 9 dana, potom je uzme i ide kući svirajući; čak i ako uopšte ne zna svirati, pošto je sada zadobio magijsku moć. Đavoli tada plešu pored njega, sve do kuće; ali on mora staviti metalnu posudu na glavu, jer duhovi cijelim putem bacaju po njemu kamenje, i on se ne smije niti uplašiti niti okrenuti unazad, pošto bi ga nečastivi u tom trenu živog rastrgali.
