U februaru 1980. godine nepoznati muškarac je ušao u selo L'Estere, koje se nalazi u centralnom dijelu Haitija, i prišao seljanki po imenu Angelina Narcisse te joj rekao da je njen brat Clairvius. To i ne bi bilo ništa čudno da ona svog brata Clairviusa posljednji put nije vidjela u mrtvačkom lijesu prije 18 godina!?
Clairvius se zapanjenoj Angelini predstavio koristeći nadimak iz djetinjstva koji su samo oni znali. Također se sjećao događaja u koje niko izvan porodice nije bio upućen. Čim se povratila od neočekivanog šoka on joj je ispričao sjećanje o toj nesretnoj 1962.godini, kada se iznenada razbolio, i ubrzo nakon toga umro tojest bio zvanično proglašen mrtvim.
Prisjetio se da je na vlastitom ukopu mogao sve vidjeti i čuti oko sebe, ali nije ništa osjećao. Nakon što su ga zakopali tu noć je došao lokalni Bokor (crnomagijaš) sa svojim pomoćnicima koji su ga otkopali, ulili mu u usta neki čudni napitak, od kojeg se “probudio”, a onda su ga zavezanih zglobova odveli na čarobnjakovu farmu.
Tamo je radio oko dvije godine sa stotinu drugih robova – zombija. Po njegovom kazivanju svi ti “živi mrtvaci” bili su redovito drogirani za vrijeme ropstva. Zahvaljući tome što im je nadzornik jednog dana zaboravio dati potrebnu dozu droge Clairvius i nekoliko drugi robova došli su svijesti. Jedan od probuđenih zombija ubio je u znak osvete Bokora, koji je prije smrti bio prisiljen da otkrije ko je naručio njihovu zombifikaciju. Clairvius je tada doznao da je Bokoru platio njegov brat da ga pretvori u zombija, pošto ga je smatrao zaprekom za prisvajanje familijarne imovine.
Istraumatiziran i smrtno uplašen Clairvius Narcissus nije se vratio u svoje selo sve do bratove smrti 1980. godine.
KAKVA PRIČA!
Slučaj Clairviusa Narcissusa pobudio je veliko interesovanje inostranih medija što je rezultiralo time da priča o njemu i zombirajućem napitku završi u podcastu BBC News Brazil pod naslovom “Kakva priča!” voditelja Thomasa Pappona. Naučno istraživanje Narcissusove ispovijedi, objavljene i u lokalnoj štampi, privuklo je interesovanje Lamarquea Doyona, direktora Mars-Kline centra za psihologiju i neurologiju u Port-au-Princeu.
Doyon je ubrzo intervjuirao Narcissusa i njegovu porodicu s ciljem da se uvjeri u tvrdnju da li je on zaista taj za koga se predstavlja. Nakon toga gospodin Doyon rekao je kolegi iz New Yorka, istaknutom i nagrađivanom naučniku Nathanu Klineu, za kojeg se tvrdi da je “otac psihofarmakologije” zbog svojih pionirskih otkrića u liječenju mentalnih bolesti poput šizofrenije i depresije, kako je Clairvius Narcissus doista bio zombi.
Ubjeđen u potencijal voodoo napitka za zombificiranje, Kline ubjeđuje druge istraživače u Sjedinjenim Državama i prikuplja sredstva za finansiranje istraživanja na Haitiju. Slučaj je, kako se može i pretpostaviti, pokrenuo masovnu istragu početkom 1980-ih, u kojoj su sudjelovali antropolozi, biolozi i naučnici iz različitih područja medicine u Sjedinjenim Državama. U fokusu je bio misteriozni napitak koji su vudu čarobnjaci na Haitiju slali ljude u stanje nalik smrti i potom ih oživljavali.
IZMEĐU NAUKE I MAGIJE
Nedavna istraživanja, poput onog koje je obavio Wade Davis, kanadski antropolog i etnobotaničar, pokazala su da se određene supstance mogu koristiti za usporavanje otkucaja srca gotovo u potpunosti. Upravo zbog toga Bokoru i njegovim pomoćnicima preostaje samo da sačekaju da porodica ode kući nakon sprovoda kako bi iskopali tijelo iz zemlje.
Prema W. Davisu, glavni sastojci ovog otrova su:
– ljudske kosti izmrvljene u sitni prah,
– dva nedavno ubijena guštera,
– osušeni trupovi velike, vrlo otrovne krastače i crva latinskog naziva Polychaeta,
– suhe biljke, uključujući neku vrstu albizije koja sadrži saponin koji može poremetiti disanje,
– dvije morske ribe, uključujući ribu pufer koja sadrži tetrodotoksin.
Zanimljivo je kazati kako tetrodotoksin uzrokuje paralizu, koja rezultira potpunom nepokretnošću, tokom koje je granica između života i smrti doslovno izbrisana. Međutim, unatoč tome što se proniklo u misteriju sastojaka napitka (otrova) za pretvaranje čovjeka u zombija, naučnici još uvijek ne mogu logički objasniti sve segmente zombifikacije i onoga što je prati.
Vudu, vodun ili vuduizam je zvanična, državna religija u Beninu, koji se do 1975. godine zvao Dahomej. Devet miliona Beninaca, zajedno sa 50 miliona drugih vuduista po zapadnoj Africi, Karipskom otočju i ostatku svijeta čine ovu religiju raširenijom od, recimo, judaizma. Izvorna načela vudua su potpuno drugačija od zapadnjačkog viđenja te religije i ne razlikuju se puno od monoteizma. Također, često se govori o uticaju kršćanstva na voodoo ali vrlo rijetko o onom islamskom. Naime, Loa Danballah, koji u svom nazivu ima ime Allah, jasan je primjer toga. Još jedna velika sličnost je uočljiva u opisu Velikog Božanstva vuduizma. Mawu (izgovara se ma-whou) je vrhovno božanstvo čiji spol nije konkretno definiran, Boginja koja nije stvorena, rođena, niti ima bilo kakvu želju da intervenira u ljudske živote pa je stoga stvorila Loe (Lwa) i dala im zadatak da budu u vezi sa ljudima. Striktno govoreći Mawu ne pripada vudu panteonu; to je koncept, entitet, a ne osoba. Mawu nema oblik, stoga nikada nije predstavljena, niti u slikarstvu niti povezana s objektima, poput ostalih vudu bogova. Doslovno, Mawu bi se ispravno trebala prevesti kao “nepristupačna”. To objašnjava zašto u vuduizmu nigdje nema kulta za Mawua; vjernici joj samo zahvaljuju u mislima i tako je slave, (“mawu lo lo pour” Bog je velik” ; akpé na mawu pour” hvala Bogu” ; mawuena(m) pour” za dar Božji” ), vjerujući da je dobroćudna prema svim stvorenjima. U islamu se govori da Allah nije rođen niti je stvoren te da nema fizički oblik pa je stoga zabranjen bilo kakav pokušaj da se On (Mi) prikaže. Allah je isto tako stvorio meleke koji su medijatori između Njega i ljudi.
Raif Esmerović
