Postoji riječ koju izgovaramo gotovo automatski.
Kažemo je kada nam neko otvori vrata. Kada nam donese kafu. Kada primi našu poruku, poklon ili uslugu.
Ta riječ je:
HVALA.
Izgovaramo je brzo. Često bez razmišljanja. Ponekad samo zato što smo naučeni da je pristojno zahvaliti se.
Ipak, „hvala“ može biti mnogo više od pravila lijepog ponašanja.
Ona može postati trenutak u kojem prestajemo gledati samo ono što nam nedostaje i počinjemo primjećivati ono što već postoji.
Neće čarobno platiti račune.
Neće ukloniti probleme preko noći.
Neće sama izliječiti bolest, spasiti odnos niti promijeniti osobu koja ne želi da se promijeni.
Ali može promijeniti našu pažnju.
A ono na šta svakodnevno usmjeravamo pažnju utiče na naše raspoloženje, odluke, odnose i način na koji koristimo prilike.
Ponekad život ne počne da se mijenja kada dobijemo sve što želimo.
Počne se mijenjati kada prvi put istinski vidimo ono što već imamo.
„Hvala“ nije samo riječ upućena drugima
Kada nekome kažemo „hvala“, priznajemo da smo nešto primili.
To može biti pomoć.
Vrijeme.
Pažnja.
Savjet.
Prilika.
Osmijeh.
Ili samo nečije prisustvo u teškom trenutku.
U toj jednoj riječi krije se poruka:
„Primijetio sam ono što si učinio. Nije mi nevažno.“
Ljudi često vjeruju da će se njihovi odnosi popraviti tek kada druga osoba napravi veliku promjenu.
Ali odnose ponekad mijenjaju mnogo manji trenuci.
„Hvala što si me saslušao.“
„Hvala što si ostao.“
„Hvala što si mi rekao istinu.“
„Hvala što si pokušao.“
„Hvala što si danas mislio na mene.“
To ne znači da trebamo biti zahvalni za nepoštovanje, zanemarivanje ili nepravdu.
Zahvalnost ne briše granice.
Ona nas uči da prepoznamo dobro, ali nas ne obavezuje da ostanemo tamo gdje nas neko povređuje.
Um najbrže primjećuje ono što nije u redu
Čovjek može tokom dana doživjeti deset lijepih stvari i jednu neprijatnu.
Na kraju večeri često će razmišljati samo o toj jednoj neprijatnosti.
Pamtiće kritiku.
Neće pamtiti pohvalu.
Pamtiće poruku koja nije stigla.
Neće pamtiti ljude koji su se javili.
Pamtiće novac koji je potrošio.
Neće primijetiti ono što je uspio platiti i završiti.
To ne znači da smo nezahvalni ljudi.
Naš um pokušava prepoznati probleme i moguće opasnosti. Međutim, kada stalno razmišljamo samo o onome što nedostaje, možemo početi živjeti kao da u našem životu ništa dobro ne postoji.
Riječi koje sebi svakodnevno ponavljamo tada postaju filter kroz koji gledamo svijet.
Već smo pisali o tome kako pet rečenica može tiho uništavati sreću i ljubav.
Ako stalno govorimo:
„Nikada nemam sreće.“
„Meni ništa ne ide.“
„Svi drugi imaju više.“
„Za mene nema prilika.“
um će početi tražiti dokaze koji potvrđuju upravo te tvrdnje.
Zahvalnost ne traži da lažemo sebe.
Ona traži da proširimo sliku.
Možda danas imate problem, ali taj problem nije cijeli vaš život.
Možda vam nedostaje novac, ali ste ipak uspjeli završiti jednu važnu obavezu.
Možda je jedan odnos završen, ali postoje ljudi kojima je stalo do vas.
Možda još niste stigli tamo gdje želite, ali niste ni na istom mjestu na kojem ste nekada bili.
Šta se mijenja kada svjesno kažemo „hvala“?
Prva promjena je veoma jednostavna.
Zastajemo.
Makar na nekoliko sekundi.
Prestajemo juriti prema sljedećem problemu i primjećujemo ono što se upravo dogodilo.
Zbog toga zahvalnost može vratiti čovjeka u sadašnji trenutak.
Mnogi dane provode razmišljajući o prošlosti ili strahujući od budućnosti. Tijelo je na jednom mjestu, a misli su kilometrima daleko.
Tada se javlja osjećaj da vrijeme prolazi sve brže i da nam život stalno izmiče. O tome smo detaljnije pisali u tekstu Da li se vrijeme zaista ubrzava ili ga trošimo na gluposti?.
Riječ „hvala“ može postati mali prekid u toj jurnjavi.
Dok pijete prvu jutarnju kafu, recite:
„Hvala za ovaj mir.“
Dok se vraćate kući, pomislite:
„Hvala što sam sigurno stigao.“
Kada završite obavezu, nemojte odmah tražiti novu.
Recite:
„Hvala sebi što nisam odustao.“
Takvi trenuci ne zaustavljaju vrijeme.
Ali nam pomažu da ponovo osjetimo život koji se događa upravo sada.
Zahvalnost i novac: može li jedna riječ otvoriti vrata obilja?
Oko zahvalnosti i novca često se stvaraju velika obećanja.
Neko će reći da je dovoljno ponavljati „hvala“ i novac će početi dolaziti.
To zvuči privlačno.
Ali život nije tako jednostavan.
Računi zahtijevaju plan.
Dugovi zahtijevaju odgovornost.
Zarada zahtijeva rad, znanje, pregovaranje, prilike i ponekad veliku promjenu navika.
Ipak, zahvalnost može promijeniti način na koji razmišljamo o novcu.
Kada smo stalno usmjereni samo na ono što nemamo, ulazimo u stanje panike i oskudice.
Tada možemo:
– izbjegavati da pogledamo stanje računa
– odgađati važne finansijske odluke
– kupovati impulsivno kako bismo popravili raspoloženje
– odbijati male prilike jer nisu savršene
– porediti svoj život s ljudima čiju stvarnu situaciju ne poznajemo
– vjerovati da nikada nećemo imati dovoljno
Zahvalnost ne znači da trebamo biti zadovoljni dugom ili lošom finansijskom situacijom.
Ona znači da prvo vidimo ono što već imamo, a zatim odlučimo kako ćemo to odgovornije koristiti.
Umjesto:
„Nemam ništa“,
možemo reći:
„Trenutno nemam koliko mi je potrebno, ali zahvalan sam za ono što imam i danas ću napraviti jedan konkretan korak.“
Taj korak može biti poziv.
Plan troškova.
Nova ponuda.
Dodatni posao.
Razgovor o plati.
Odustajanje od nepotrebne kupovine.
Zahvalnost treba da vodi prema djelovanju, a ne prema čekanju.
Ako koristite simbolične prakse za privlačenje obilja, pročitajte i kako se pravilno radi ritual čeka izobilja. Njegova svrha nije zamijeniti rad i planiranje, nego usmjeriti pažnju prema odgovornijem odnosu s novcem.
Nauka ne govori o čaroliji, nego o malim promjenama
Prakse zahvalnosti posljednjih godina proučavane su i u psihologiji.
Veliki sistematski pregled 64 randomizirana istraživanja pokazao je da su intervencije zahvalnosti bile povezane s većim osjećajem zahvalnosti, nešto boljim mentalnim zdravljem i manjim simptomima anksioznosti i depresije.
Rezultati ne znače da zahvalnost liječi sve probleme.
Efekti nisu jednaki kod svake osobe.
Zapisivanje lijepih trenutaka nije zamjena za psihoterapiju, liječenje, finansijski plan ili rješavanje stvarnog problema.
Ali zahvalnost može biti koristan dodatak.
Ona vježba um da pored teškoće primijeti i izvor podrške, mogućnost ili mali napredak.
Ne govori:
„Sve je savršeno.“
Govori:
„Nije sve dobro, ali nije ni sve izgubljeno.“
Najveća greška je prisiljavati sebe da budete zahvalni
Zahvalnost može postati štetna kada je koristimo da ušutkamo vlastitu bol.
„Budi zahvalan, moglo je biti gore.“
„Nemoj plakati, imaš mnogo razloga za sreću.“
„Šuti i budi zahvalan za ono što imaš.“
Takve rečenice ne donose mir.
One mogu stvoriti krivicu jer osoba počinje vjerovati da nema pravo biti tužna, ljuta ili razočarana.
Možete biti zahvalni i istovremeno umorni.
Možete voljeti svoj život i željeti da ga promijenite.
Možete biti zahvalni za posao i tražiti bolje uslove.
Možete voljeti porodicu i postaviti granice.
Možete cijeniti ono što imate, a ipak žaliti za onim što ste izgubili.
Zahvalnost nije obaveza da se smiješimo dok nas nešto boli.
Pravi unutrašnji mir počinje kada prestanemo glumiti pred sobom. Zato je važno zapamtiti da je mir važniji od dokazivanja.
Jednostavna praksa „tri puta hvala“
Ovu praksu možete raditi sedam dana.
Ne zahtijeva novac.
Ne trebaju vam posebni predmeti.
Potrebne su samo tri kratke pauze tokom dana.
Ujutro
Prije nego što uzmete telefon, pronađite jednu stvar na kojoj ste zahvalni.
To može biti:
„Hvala za novi dan.“
„Hvala što imam gdje da se probudim.“
„Hvala za osobu koja je uz mene.“
„Hvala što danas mogu ponovo pokušati.“
Ne morate izgovoriti veliku rečenicu.
Važno je da bude iskrena.
Tokom dana
Kada vam neko pomogne, nemojte automatski promrmljati „hvala“.
Zastanite.
Pogledajte osobu.
Recite zbog čega joj zahvaljujete.
„Hvala što si odvojio vrijeme.“
„Hvala što si me podsjetio.“
„Hvala što si danas preuzeo dio obaveza.“
Konkretna zahvalnost djeluje snažnije od riječi izgovorene bez razmišljanja.
Prije spavanja
Prisjetite se jedne stvari koja je tokom dana bila dobra.
Ne mora biti velika.
Možda ste završili obavezu.
Neko vas je nasmijao.
Imali ste deset minuta tišine.
Niste poslali poruku zbog koje biste kasnije žalili.
Napravili ste ručak.
Platili ste jedan račun.
Izašli ste iz kuće iako vam se nije ustajalo.
Recite:
„Hvala za ovaj trenutak.“
Zatim pustite dan da završi.
Sedam dana zahvalnosti
Ako želite dublju praksu, svakom danu dajte posebnu temu.
Prvi dan – zahvalnost tijelu
Zahvalite rukama koje rade.
Nogama koje vas nose.
Očima koje gledaju.
Tijelu ne morate zahvaljivati zato što je savršeno, nego zato što svakoga dana pokušava da vas sačuva.
Drugi dan – zahvalnost jednoj osobi
Pošaljite kratku poruku osobi koja vam je nekada pomogla.
Ne tražite ništa.
Samo napišite:
„Danas sam se sjetio onoga što si učinio za mene. Hvala ti.“
Treći dan – zahvalnost novcu koji je već prošao kroz vaše ruke
Nemojte razmišljati samo o onome što vam nedostaje.
Prisjetite se svega što ste zahvaljujući novcu uspjeli kupiti, platiti ili završiti.
Zatim napravite jednu odgovornu odluku za naredni period.
Četvrti dan – zahvalnost lekciji
Izaberite jednu tešku situaciju.
Ne zahvaljujte za nepravdu ili bol.
Zahvalite sebi za ono što ste iz nje naučili.
Možda ste naučili postaviti granicu.
Prepoznati laž.
Sačuvati novac.
Reći „ne“.
Otići na vrijeme.
Peti dan – zahvalnost domu
Uredite jedno malo mjesto u kući.
Sto. Ladicu. Policu.
Dok čistite, zahvalite predmetima koje zaista koristite.
Ono što vam više ne služi poklonite, premjestite ili bacite. Ako osjećate da vas neriješene stvari opterećuju, pročitajte i tekst Ne ulazite u septembar sa ovim teretom.
Šesti dan – zahvalnost sebi
Sjetite se trenutka kada ste mislili da nećete uspjeti, ali ste ipak nastavili.
Recite sebi:
„Hvala što nisi odustao.“
Često zahvaljujemo svima osim osobi koja je sa nama prošla kroz svaki težak dan.
Sebi.
Sedmi dan – zahvalnost praćena odlukom
Zapišite tri stvari na kojima ste zahvalni.
Ispod njih napišite jedan korak koji ćete napraviti. Ako ste zahvalni za zdravlje, zakažite pregled koji odgađate. Ako ste zahvalni za posao, završite obavezu koju izbjegavate. Ako ste zahvalni za porodicu, odvojite vrijeme za razgovor. Ako ste zahvalni za novu priliku, pošaljite prijavu.
Nemojte samo čekati da život postane drugačiji. Pročitajte zašto trebamo prestati čekati da nas neko spasi i napraviti prvi stvarni korak.
Rečenica koja može promijeniti težak dan
Kada vam je teško, ne morate govoriti:
„Hvala, moj život je savršen.“
Ako to ne osjećate, takva rečenica će zvučati lažno.
Pokušajte ovako:
„Ovo mi je teško, ali hvala za ono što me i danas drži.“
Možda je to jedna osoba.
Vjera. Dom. Posao. Nada. Ljubimac. Uspomena. Ili samo činjenica da još uvijek niste potpuno odustali.
Zahvalnost ne zahtijeva da poričemo tamu.
Ona nam pomaže da u tami pronađemo makar jedno svjetlo.
Kada „hvala“ počinje mijenjati život?
Ne onda kada je izgovorimo hiljadu puta bez osjećaja.
Ne onda kada očekujemo da nam svijet zbog nje nešto duguje.
Ne onda kada je koristimo kao zamjenu za rad, razgovor i odluku.
Riječ „hvala“ počinje mijenjati život kada nas nauči da zastanemo.
Da primijetimo. Da cijenimo. Da sačuvamo ono što je dobro. Da drugačije razgovaramo sa sobom. I da iz zahvalnosti napravimo sljedeći odgovoran korak. Možda danas nemate sve što želite. Možda još čekate odgovor, priliku, novac, ozdravljenje ili mir.
Ali prije nego što još jednom ponovite šta vam nedostaje, pogledajte oko sebe.
Pronađite jednu stvar koja je ostala uz vas.
I recite:
Hvala.
Ne zato što je sve savršeno.
Nego zato što uprkos svemu još uvijek postoji nešto od čega možete početi.
A vi? Za šta danas možete iskreno reći „HVALA“? Napišite u komentaru jednu riječ, osobu ili trenutak koji vam je vratio vjeru da život ipak nije zaboravio na vas.
Pripremio: Albus Džanko za TrećaDimenzija.com
