ZAŠTO SU OGLEDALA KORIŠTENA ZA GLEDANJE U BUDUĆNOST?
Proricanje pomoću ogledala poznato je pod nazivom katoptromantija.
U različitim epohama ljudi su posmatrali odraz u ogledalu, vodi ili uglačanoj metalnoj površini, pokušavajući u svjetlosti i sjenkama prepoznati znakove budućih događaja.
Takve prakse nisu se zasnivale na jasnoj slici koja se odjednom pojavi kao na televizijskom ekranu.
Osoba bi dugo gledala u slabo osvijetljenu površinu, dopuštajući očima i umu da se naviknu na polutamu.
Nakon nekog vremena obrisi su mogli djelovati drugačije, lice se moglo prividno mijenjati, a mašta je u sjenkama stvarala simbole.
Danas znamo da dugo gledanje u vlastiti odraz pri slabom svjetlu može izazvati neobične vizuelne utiske.
Mozak pokušava dopuniti sliku koju ne vidi jasno, pa poznate crte lica mogu početi izgledati strano ili promjenjivo.
U starim tradicijama, međutim, takvi prizori tumačeni su kao poruke iz nevidljivog svijeta.
Ogledalo je postajalo površina na koju se projektuju intuicija, strahovi, želje i duboki sadržaji podsvijesti.
Upravo zbog toga poznavaoci simbolike ogledala upozoravali su da se ono ne koristi iz zabave, u strahu ili u stanju velike emotivne uznemirenosti.
Čovjek u ogledalu često vidi ono što već nosi u sebi.
Ako mu priđe smireno, može prepoznati osjećaj ili misao koju je dugo potiskivao.
Ako mu priđe preplašeno, svaka sjenka može postati prijetnja.
