DA LI OGLEDALO PAMTI LJUDE KOJI SU SE U NJEMU GLEDALI?
Jedno od najraširenijih magijskih vjerovanja kaže da staro ogledalo pamti lica, emocije i događaje kojima je svjedočilo.
Zbog toga su ljudi bili oprezni kada bi unosili polovno ogledalo u kuću, posebno ako nisu znali ko ga je ranije posjedovao.
Prema ovom vjerovanju, ogledalo ne zadržava fizičku sliku poput fotografije, nego emotivni trag prostora.
Ako je godinama stajalo u kući ispunjenoj svađama, tugom ili bolešću, moglo je nositi težinu tog perioda.
Ako je pripadalo mirnoj porodici i bilo okruženo ljubavlju, smatralo se dobrim predmetom.
Takva uvjerenja ne mogu se dokazati, ali imaju zanimljivu psihološku dimenziju.
Stari predmeti zaista nose priče.
Kada znamo da je nešto pripadalo određenoj osobi ili bilo dio teškog događaja, prema tom predmetu razvijamo osjećanja.
On postaje podsjetnik, a podsjetnik može promijeniti atmosferu prostorije i način na koji se u njoj osjećamo.
Zato nije pogrešno očistiti staro ogledalo prije nego što ga unesemo u dom.
Fizičko čišćenje uklanja prašinu i tragove prethodne upotrebe, dok simboličan obred može pomoći novom vlasniku da predmet prihvati kao dio svog prostora.
Najvažnije je da ogledalo ne unosite u dom ako vam izaziva snažnu nelagodu.
Nije potrebno odmah zaključiti da je „ukleto“.
Dovoljno je priznati da vam se ne dopada, da vas podsjeća na nešto neprijatno ili da se ne uklapa u prostor u kojem želite mir.
Dom treba da bude mjesto sigurnosti, a ne skladište predmeta kojih se bojimo.
